Vukovarska bitka, već najavljena pogibijom 12 redarstvenika u Borovu Selu, počela je 24. kolovoza 1991., kada je počeo sveopći napad JNA na Vukovar, a trajala je sve do prestanka organiziranog otpora hrvatskih branitelja i okupacije grada 20. studenoga 1991. godine, predstavlja središnji događaj i fenomen u hrvatskom Domovinskom i obrambenom ratu. Jedna od prvih granata bila je na Franjevački samostan, pogođena je soba gvardijana fra Branimira Koseca.
Napadi srpskih pobunjenika na Vukovar počeli su 2. svibnja 1991. kada su u Borovu (Selu) u dobro pripremljenoj zasjedi ubijena dvanaestorica hrvatskih redarstvenika. Krajem lipnja i početkom srpnja jugovojska je na kopnenu granicu s Republikom Hrvatskom

dovela jake snage, dok je obrana Vukovara u ranom razdoblju, a i duboko u ljeto 1991. godine, organizirana po mjesnim zajednicama. Krajem kolovoza u Vukovar su stigli Mile Dedaković (Jastreb), postavljen na mjesto zapovjednika obrane i njegov zamjenik Branko Borković (Mladi Jastreb). Jedan od najžešćih pokušaja proboja u grad počeo je 14. rujna i trajao do 20. rujna. Primijenjeno pravilo Blage Zadre, zapovjednika obrane sjeverozapadnog dijela Vukovara (Borova naselja), koje je proizašlo iz Dedakovićeve zapovijedi: Pusti tenkove, tuci pješašatvo, učinit će Trpinjsku cestu grobljem tenkova.Obruč oko Vukovara stezao se sve više i 14. rujna zatvorena je linija oko grada, osim „kukuruznog puta“, nazvanog Put spasa. Po zapovijedi Glavnoga stožera HV-a, 26. rujna osnovana je 204. vukovarska brigada, a u obrani grada sudjelovale su i druge brigade, pripadnici MUP-a i HOS-a, kao i dragovoljci iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva. Padom strateški važnih Marinaca 1. listopada, grad je potpuno odsječen od ostatka Hrvatske.

Opkoljeni je Vukovar izlagan neprekidnom topničkom razaranju i bombardiranju te je postupno pretvaran u ruševine; život stanovnika grada, kao i djelatnost razorene bolnice, odvijao se u podrumima. Oči, uši i glas opkoljenoga grada bio je Hrvatski radio Vukovar s legendarnim Sinišom Glavaševićem. Borbe vođene od sredine listopada pa do kraja bitke ubrajaju se u najteže i najkrvavije bitke Domovinskog rata. Na položaje branitelja, kao i na grad, sveukupno je palo dva milijuna projektila raznih kalibara. Zbog humanitarnoga konvoja koji nije došao do grada, pokušaj deblokade Vukovara 13. listopada je prekinut, a poginula su 43 branitelja. U borbama 16. listopada u Borovu naselju poginuo je Blago Zadro.

Dana 19. listopada 1991. zadnjim konvojem iz vukovarske bolnice spašena su 102 teška ranjenika. Padom Lušca (2. studenoga) i Bogdanovaca (10. studenoga), opasnost od pada Vukovara postala je sve vjerojatnijom. Nakon tri mjeseca grčevitih borbi, Vukovar je između 18. i 20. studenoga u cijelosti okupiran od strane tzv. JNA i srpskih postrojbi. U tom je trenutku u gradu bilo približno 15.000 ljudi.

U obrani Vukovara sudjelovalo je oko 2.500 branitelja. Ubijeno je, poginulo i nestalo više od 4.000 osoba: 2.500 ubijenih i poginulih, 1.500 nestalih. Danas se traga za još 350 nestalih osoba. Tijekom srpske agresije poginuo je 921 branitelj i oko 1.200 civila. Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je nekoliko tisuća ljudi, a oko 22.000 Vukovaraca protjerano je iz grada u višegodišnju prognaničku neizvjesnost u 560 mjesta diljem Hrvatske, a mnogi su otišli i u druge države.

Izvor: http://filipjakov-vu.com/istinu-o-vukovaru/

Priča o najvećem ratnom zločinu nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj

Bitka za Vukovar

Ovčara… farma, sasvim obična, slična tisućama drugih, smještena 10-ak kilometara jugoistočno od Vukovara. Uz ostale dvije, Grabovo i Jakobovac, činila je zaokruženu sliku bogatstva i moći grofovske obitelji Eltz, a danas pripada vukovarskom poljoprivrednom kombinatu VUPIK. I za nju se ne bi ni znalo ni čulo da se nije dogodila 1991.g. Stravičan čin mržnje, nehumanosti i najnižih ljudskih strasti.

Ovčara… masovna grobnica, sveto mjesto poznato u cijeloj Hrvatskoj i šire. Mjesto gdje su ubijeni ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Njih 263. Odatle se preseliše među zvijezde. Ovčara, odnosno pokolj u Vukovaru, je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći sa 20. na 21. studenog 1991. tijekom srpske okupacije Vukovara

… Spomen dom, otvoren 20. studenoga 2006.g. u hangaru gdje su prije 15 godina, oni koji su ovdje ubijeni, proveli svoje posljednje sate života i ostavili svoje nedosanjane snove. Dok nas sa zida promatraju iskrene, začuđene, nedužne oči, ne može se ne pomisliti kako su se osjećali toga hladnog dana kasne jeseni 1991.g. i jesu li znali da se sa tog puta neće vratiti. Kome su uputili zadnju misao, čije im je ime zamrlo na usnama? To će zauvijek ostati nepoznanica i tema za nagađanje. Hvala im za hrabrost, za njihove živote, hvala im za Vukovar i Hrvatsku.

Izvor: http://www.os-popovac.skole.hr/?news_id=502&mshow=mod_news

Prilagodio: PUHBZGŽ