U ponedjeljak 26. ožujka 2018. god. u prijepodnevnim satima osunčanog proljetnog dana, na zagrebačkom groblju Mirogoj okupili su se na tradicionalnom Uskršnjem susretu članovi obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata. S dubokim pijetetom položeni su vijenci i zapaljene svijeće u čast i sjećanje na njihove najmilije i sve poginule hrvatske branitelje kod monumentalnog spomenika “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”, na kojem su uklesana imena 12.031 žrtve velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, te kod Kenotafa – zajedničke grobnice neidentificiranih posmrtnih ostataka kod Krematorija, među uzvanicima su bili g. Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, Stjepan Sučić, pomoćnik ministra hrvatskih branitelja nadležan za Upravu za zatočene i nestale koji je ujedno i predsjednik Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za zatočene i nestale, g. Željko Cujzek, načelnik Odjela za ratne zločine MUP-a RH, g. Marinko Beljo, predstavnik Vukovarsko-srijemske županije,g. Krunoslav Šeremet, dipl. ing., ravnatelj Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar, i drugi.
U ime Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Republike Hrvatske događaju je nazočio njen predsjednik g. Marijan Smernić, dok je Policijsku udrugu hrvatskih branitelja Grada Zagreba i Zagrebačke županije predstavljao g. Vlado Kos.
Nakon odavanja počasti i kraće molitve okupljeni su se uputili prema crkvi Sveta Mati Slobode u zagrebačkom naselju Jarun, gdje je održana Sveta misa zadušnica za sve civilne i ratne žrtve iz Domovinskog rata.
U obližnjem ugostiteljskom objektu “Palfi” organizirano je druženje uz prigodni domjenak na kojem je gđa. Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja pozdravila i zahvalila na dolasku članovima udruge i njihovim gostima. Uz nju, nazočnima su se prigodnim riječima obratili i g. Stjepan Sučić te g. Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba.
U danima Velikog tjedna i očekivanja najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa, kao i radosti koju nam donosi u naše obitelji i naša srca, bilo je gotovo nemoguće ne vidjeti bol i neizvjesnost i ne osjećati tugu u srcima ljudi kojima je strašna sudbina krvavih “devedesetih godina”, u vihoru rata uzela njihove najmilije.
Životi, tih tužnih ali ponosnih ljudi, polako prolaze i pretvaraju se u preduge godine samoće i ustrajnosti u molitvama da im Svevišnji pomogne ublažiti neizbrisivu bol. Tragovi njihovih patnji vidljivi su u njihovim očima. No ipak, u njihovim srcima tinja – nada. Nezaustavljiv protok vremena jednostavno ne može ublažiti tragove okrutne sudbine koja ih je zadesila.
Stranice PUHBZGZ koristi kolačiće (cookie) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda web stranica slažete se s korištenjem kolačića i dajete privolu za prikupljanje osobnih podataka.
Slažem seNeSaznajte više